Detaljno objašnjenje ključnih faktora koji utiču
1. Materijali i formulacije
PVC smola: PVC sam po sebi sadrži atome hlora, što mu daje dobru otpornost na većinu neorganskih kiselina, lužina i soli. Međutim, organski rastvarači kao što su esteri, ketoni, aromatični ugljikovodici i klorirani ugljovodonici mogu uzrokovati njegovo bubrenje ili otapanje.
Plastifikator: Dodavanje plastifikatora (npr. ftalata) može poboljšati fleksibilnost, ali prekomjerno dodavanje će smanjiti hemijsku otpornost, posebno povećavajući osjetljivost na ulja i rastvarače.
Stabilizator: Koristi se za sprječavanje raspadanja PVC-a pod toplinom i svjetlom tokom obrade i servisa. Na primjer, stabilizatori soli olova (kao što je trobazni olovni sulfat) imaju dobru termičku stabilnost, ali su toksični i utiču na otpornost na vremenske uvjete; dok su organokositrni stabilizatori prikladniji za proizvode sa visokom transparentnošću i ekološkim zahtjevima. Nedovoljni ili neodgovarajući stabilizatori će dovesti do ubrzanog starenja cijevi u kemijskim medijima.
Ostali aditivi: punila, modifikatori udarca i drugi takođe utiču na konačnu hemijsku stabilnost.
2. Tehnologija obrade
Nepravilna kontrola temperature obrade, ujednačenosti miješanja, procesa ekstruzije ili brizganja može dovesti do loše plastifikacije, unutrašnje koncentracije naprezanja ili mikrodefekta. Ovo će postati tačke proboja za koroziju hemijskog medija i smanjiti hemijsku otpornost.
3.Okruženje i uvjeti primjene
Vrsta i koncentracija hemijskog medija: Ovo je najdirektniji faktor. Otpornost PVC-a varira u zavisnosti od koncentracije medija. Na primjer, može izdržati koncentriranu hlorovodoničnu kiselinu, sumpornu kiselinu ispod 90%, azotnu kiselinu od 50-60% i kaustičnu sodu ispod 20%, ali ne može izdržati jake oksidirajuće kiseline kao što su dimeća sumporna kiselina i koncentrirana dušična kiselina.
Temperatura: Povećanje temperature će značajno ubrzati proces hemijske korozije. Dugoročna-temperatura PVC-a općenito nije prikladna da prelazi 55–60 stepeni.
Vrijeme i naprezanje: Dugotrajno-uranjanje i kontinuirano mehaničko naprezanje (kao što je unutrašnji pritisak u cijevi) djeluju sinergistički kako bi pogoršali hemijski napad, što može dovesti do pucanja pod naponom.